Fotografski pristup u arhitektonskoj vizualizaciji

3d-max-kurs-kompenzacija-ekspozicije-u-3d-studio-maxu

U ovom tutorijalu objašnjavamo osnovne elemente fotografskog pristupa u arhitektonskoj vizualizaciji.

Kompoziting

Za kreiranje fotorealističnog rendera pronalazak prave kompozicije je jako važan korak. Ako niste sigurni kako da odaberete dobar ugao snimanja možete se poslužiti referentnim fotografijama. Neki od klasičnih uglova snimanja su: centralna perspektiva, ugao, ravan (flat) prikaz.

[av_gallery ids=’402,412,409′ style=’thumbnails’ preview_size=’portfolio’ crop_big_preview_thumbnail=’avia-gallery-big-crop-thumb’ thumb_size=’portfolio’ columns=’3′ imagelink=’lightbox’ lazyload=’avia_lazyload’ av_uid=’av-2xs4fp’ admin_preview_bg=”]

Nakon izbora ugla snimanja potrebno je da kreirate dubinu kompozicije. Jedan od načina za postizanje dubine je raspoređivanje objekata u 3 sloja: prvi koji je najbliži kameri, drugi u centralnom delu i treći u pozadini.

Za bolji balans objekata u sceni upotrebite pravilo trećina. Glavni subjekat postavite na presek vertikalnih i horizontalnih linija koje dele fotografiju na trećine.

Upotrebite dubinsko polje za dodatno naglašavanje dubine. Boje na objektima koji se nalaze dalje od kamere postaju blede. Za kreiranje ovog efekta u 3d Maxu upotrebite efekat Aerial perspective.

3d-max-kurs-modelovanje-vray-rendering-arhitektonska-vizualizacija

Žižna daljina (Focal length)

Izbegavajte upotrebu žižne daljine ispod 30mm. Idealna žižna daljina kreće se od 35 do 55mm. Široko vidno polje se dosta koristi u arhitektonskoj fotografiji, pogotovo kada imamo za cilj da na fotografiji obuhvatimo što više elemenata bilo da se radi o enterijeru ili eksterijeru. Pre nego što upotrebite šire vidno polje, razmislite o načinu na koji mi kao ljudi posmatramo svet. Na ovaj način će vaši renderi biti najpribližniji onome što vidimo u realnosti. Centralno vidno polje kada je u pitanju oko kreće se od 40 do 60 stepeni što savršeno odgovara žižnoj daljini od 50mm.

Ako želite da u 3d Maxu sa objektivom od 50mm obuhvatite veći deo prostora, možda ćete morati da koristite Clipping površine ili da pomerite/obrišete neke od zidova ukoliko predstavljaju smetnju kameri i blokiraju vidno polje.

Modelovanje i materijali

Jako je važno da proporcije 3d Max modela odgovaraju realnom objektu.

Kada je u pitanju modelovanje cilj je da 3D model prikažemo sa što više detalja. Kod objekata koji se vide u daljini ovo nije obavezna praksa, ali je poželjno da i udaljeni modeli imaju visok nivo detalja u slučaju da poželimo da ih renderujemo iz blizine. Ovakav pravac razmišljanja omogućava nam fleksibilnost prilikom istraživanja scene i određivanja ugla prikaza koji nismo unapred predvideli a koji bi mogao biti zanimljiv.

Modelovanje detalja na objektima znači i dodatno trošenje vremena tako da ovaj aspekt treba imati u vidu ukoliko imamo definisane rokove za završetak projekta.

Kada su materijali u pitanju jako je važno da koristite kvalitetne teksture. Takođe, u realnom svetu postoji dosta jako reflektujućih površina i to treba uzeti u obzir prilikom podašavanja parametara VRay materijala. Većina objekata reflektuje svetlo na različite načine. Ključni parametar pri određivanju tipa reflektovanja odnosi se na mutnoću refleksije (RGlossiness). Za realistične refleksije neophodno je koristiti Reflect i RGlossiness mape prilikom kreiranja VRay materijala.

Prirodno osvetljenje

Za osvetljenje scene možete koristiti pojedinačne sisteme ili ih možete kombinovati. Najbolji i najprirodniji efekat dobijamo primenom HDR slika koje emituju svetlo iz okruženja. Mogu se kombinovati sa usmerenim svetlom poput VRay sunca.

Jedna od najvažnijih stvari kada je u pitanju prirodno svetlo jeste kontrola toplote i ugla svetla.

3d-max-kurs-arhitektonska-vizualizacija-enterijer-modelovanje-rendering-3

Balans boje

Kako biste u 3d Max renderu kreirali osećaj balansa kada je u pitanju bela boja, treba da obratite pažnju na to da samo najsvetlije tačke u sceni mogu biti potpuno bele. Ostale bele boje u renderu treba da se kreću u rasponu od 190 do 220 kada je u pitanju osvetljenost boje.

Takođe, nemojte zanemariti tamne delove rendera pošto je za kreiranje izbalansiranog osećaja važno koristiti i svetle i tamne tonove, uz izbegavanje preeksponiranih i podeksponiranih oblasti.

Renderovanje

Kada je u pitanju fotorealističnost u renderima, jako je važno da na fotografiji postoji određena količina šuma. Ukoliko u renderu postoji šum (sitne tačke), više će izgledati kao fotografija. Ako kreirate savršeno čiste rendere, biće očigledno da ste koristili softver za kreiranje fotografije. Cilj fotografskog pristupa su fotorealistični renderi, iz tog razloga kada podešavate parametre rendera možete namerno koristiti parametre za postizanje nižeg kvaliteta. Zvuči malo kontradiktorno ali efekat sa sitnim tačkama je realističan plus će proces renderovanja kraće trajati.

Postprodukcija

Arhitektonska postprodukcija ima važnu ulogu u procesu kreiranja fotorealističnih rendera. Tokom arhitektonske postprodukcije možete unositi ekstremne izmene i dodavati efekte na render, ili možete ići prirodnijom putanjom gde se veći deo projekta završava u 3d Maxu dok se u Postprodukciji unose korekcije koje se koriste i u arhitektonskoj fotografiji.

Nakon što ste posebnu pažnju posvetili svim prethodnim fazama, renderi koji izlaze kao finalni proizvod rada u 3d Maxu su skoro skroz realistični. Primenom postprodukcijskih tehnika u Photoshopu možete dodatno povećati fotorealističnost.

3d-max-kurs-arhitektonska-vizualizacija-enterijer-modelovanje-rendering-4

U Photoshopu kontrolišemo refleksije, dubinu fotografije, direktno i indirektno svetlo kao i dubinsku oštrinu. Od ostalih operacija koje se najčešće koriste i koje doprinose realističnosti ubrajamo korekcije boja, izoštravanje delova fotografije i specijalne efekte.

Autor: Milorad Tunić /Archviz Professional